Što radimo?
Housing First
Pristup rješavanju beskućništva koji stavlja stabilan i siguran smještaj kao prvi korak, a ne posljednji. Za razliku od tradicionalnih modela koji traže da osobe ispune određene uvjete prije nego dobiju smještaj (npr. apstinencija, liječenje, programi rehabilitacije), Housing First polazi od ideje da je stanovanje osnovno ljudsko pravo i preduvjet za oporavak.
Vjerujemo da svaka osoba ima pravo na dom – bez obzira na njezinu prošlost, trenutno stanje ili izazove s kojima se suočava. Oporavak i reintegracija u zajednicu puno su uspješniji kada se osoba prvo smjesti u stabilno okruženje, a onda joj se pruži podrška.
- Stanovanje kao temeljno ljudsko pravo:
Smještaj nije nešto što se treba "zaraditi", već osnovna potreba i početak puta ka stabilnosti.- Odvajanje smještaja od uvjeta za liječenje
Pravo na dom nije uvjetovano time jeste li spremni ili sposobni odmah krenuti s terapijama ili prestati koristiti supstance.- Usmjerenost na korisnika (člana):
Osoba postavlja vlastite ciljeve i odlučuje o tempu i vrsti podrške. Mi smo tu da podržimo njezin put, a ne da ga diktiramo.- Orijentiranost na oporavak i osnaživanje:
Fokus nije samo na "rješavanju problema", već na jačanju osobnih resursa, samopouzdanja i uključivanju u zajednicu.- Dugoročna podrška u zajednici:
Osobama u programu pružamo trajnu podršku kroz tim stručnjaka koji pomažu u očuvanju stanovanja, zdravstvenim i psihosocijalnim izazovima.- Smještaj bez vremenskog ograničenja:
Stanovanje nije privremeno – osoba može ostati koliko god je potrebno, bez stalnog straha od izbacivanja.- Smanjenje štete
Za koga je ovaj program?
Housing First je namijenjen osobama koje su dugo godina bez doma i/ili imaju kompleksne potrebe (mentalno zdravlje, ovisnosti, kronične bolesti). Model se pokazao posebno uspješnim kod osoba koje su teško održavale smještaj u drugim programima.
Što članovi mogu očekivati?
✔ Podršku u pronalasku i održavanju stana
✔ Pristup multidisciplinarnom timu (socijalni radnici, psiholozi, medicinsko osoblje)
✔ Individualizirani plan podrške
✔ Poštovanje privatnosti, izbora i autonomije
✔ Uključivanje u zajednicu kroz radionice, zapošljavanje i druge aktivnosti
Organizirano stanovanje
Oblik socijalne usluge namijenjen odraslim osobama kojima je, zbog životnih okolnosti ili određenih teškoća, potrebna svakodnevna podrška u životu. U tom obliku stanovanja, više osoba koje se možda prethodno nisu poznavale, žive zajedno u zajedničkom kućanstvu, uz stručnu podršku koja im pomaže u svakodnevnim aktivnostima i razvoju samostalnosti.
Mnogim osobama, osobito onima s iskustvom beskućništva, psihosocijalnim poteškoćama ili invaliditetom, teško je samostalno održati dom. Organizirano stanovanje omogućuje sigurno, strukturirano i poticajno okruženje, uz svakodnevnu podršku stručnog tima.
- Zajednički život s drugima
Stan dijeli više osoba koji ne moraju imati prethodni odnos. Svaka osoba ima svoj prostor (najčešće sobu), dok su kuhinja, kupaonica i dnevni boravak zajednički.- Podrška u svakodnevici
Cilj nije samo “smjestiti” osobu, već ju osnažiti da jednog dana može samostalno stanovati ili sudjelovati u zajednici s više samopouzdanja i vještina.- Razvoj samostalnosti
Osoba postavlja vlastite ciljeve i odlučuje o tempu i vrsti podrške. Mi smo tu da podržimo njezin put, a ne da ga diktiramo.- Strukturirano, ali fleksibilno okruženje
Svakodnevna rutina i kućna pravila služe kao podrška, a ne kao prepreka – svaki član zajednice ima pravo na privatnost, izbor i glas u donošenju odluka.- Multidisciplinarni pristup
Korisnicima su dostupni socijalni radnici, psiholozi, edukatori i drugi stručnjaci, ovisno o potrebama svakog pojedinca.
Tko može koristiti ovu uslugu?
✔ Dolaze iz beskućništva, privremenih usluga u zajednici ili drugih oblika ranjivosti
✔ Trebaju podršku u svakodnevnom životu
✔ Žele raditi na razvoju samostalnosti u sigurnom okruženju
Što članovi mogu očekivati?
✔ Siguran i dostojanstven smještaj
✔ Svakodnevnu podršku u praktičnim i životnim vještinama
✔ Individualni plan rada i podrške
✔ Uključivanje u društvo i aktivnosti u zajednici
✔ Okruženje koje poštuje njihove potrebe, prava i različitosti
Mobilni tim
Tim djeluje na području grada Pule i okolice. Naš cilj je doći do ljudi koji žive u najtežim uvjetima – na ulici, u barakama, kamp-kućicama, napuštenim zgradama ili drugim neadekvatnim prostorima – i pružiti im podršku tamo gdje se nalaze.
Naš tim redovito obilazi teren i uspostavlja odnos s osobama koje žive bez doma. Uvijek radimo s poštovanjem, bez osude i s punim uvažavanjem osobnog izbora – bilo da osoba želi ostati “van sustava” ili je spremna na sljedeći korak.
- Osnovnu materijalnu pomoć
- Prvu psihosocijalnu podršku i razgovor
Pravo na dom nije uvjetovano time jeste li spremni ili sposobni odmah krenuti s terapijama ili prestati koristiti supstance.- Informacije o pravima i dostupnim uslugama
- Pomoć u ostvarivanju dokumentacije, zdravstvene zaštite, socijalnih prava
- Uputu i pratnju prema prenoćištima, zavodu za socijalni rad i drugim službama
- Dugoročno praćenje i podršku onima koji žele promjenu
Pružamo:
Zašto je važno?
Mnoge osobe koje žive na ulici ili u privremenim smještajima nemaju povjerenje u institucije ili ne znaju kako doći do pomoći. Mobilni tim je prvi korak – kontakt koji poštuje njihov ritam, stvara odnos i pruža sigurnost. Pristup “na kućnom pragu” (pa i kad taj prag nije pravi dom) omogućava nama da vidimo stvarne potrebe i prepreke, a ljudima daje prostor da odluče kada su spremni na promjenu.
Kako radimo?
Naš rad temelji se na načelima:
- Dostupnosti i prisutnosti – mi dolazimo tamo gdje nas ljudi trebaju
- Povjerenja i nenametanja – osoba uvijek ima pravo reći “ne”
- Fleksibilnosti i suradnje – svaka situacija je jedinstvena, a rješenja su često izvan “šablone”
- Međuresorne suradnje – povezujemo se s drugim udrugama, zdravstvenim ustanovama, socijalnim službama i gradskim institucijama
Kome je mobilni tim namijenjen?
Mobilni tim je tu za sve osobe koje:
✔ Žive bez stalnog doma
✔ Spavaju na ulici, u napuštenim prostorima ili privremenim smještajima
✔ Ne ostvaruju prava zbog administrativnih prepreka
✔ Ne osjećaju se spremnima uključiti u formalne sustave skrbi
Doniraj za mobilni tim
Ne nudimo gotova rješenja. Nudimo ljudski kontakt, dosljednost i podršku kroz vrijeme. Vjerujemo da promjena dolazi kada se ljudi osjećaju viđeno, poštovano i podržano – i zato smo tu, iz tjedna u tjedan.
Priče naših korisnika
Nikola - Put prema osmijehu
Nikola je 36-godišnjak iz Pule koji je još od ranog djetinjstva osjetio kako izgleda život bez sigurnosti i podrške. Odrastao je u domu Ruža Petrović, a nakon srednje škole na Malom Lošinju, vraća se u Pulu gdje počinje živjeti s bakom. No, nakon njene smrti 2008. godine, suočava se s potpunim gubitkom doma – ujak mijenja brave i Nikola doslovno ostaje na ulici. Bez obitelji kojoj bi se mogao obratiti, godinama je živio u nesigurnim uvjetima, spavao na autobusnom kolodvoru i snalazio se kako je znao i mogao. Unatoč svemu, nastavlja raditi, ali podstanarski smještaj u sezoni bio je luksuz koji si nije mogao priuštiti.
Njegova borba počinje još i ranije – s ovisnošću o alkoholu i tabletama od dvanaeste godine, a izlazak iz tog kruga jedan je od njegovih najvećih osobnih uspjeha. Ipak, shvatio je da bez sustavne podrške ne može sam. Kroz godine provedene na ulici i u borbi s vlastitim traumama, uvijek je postojala nada da se može nešto promijeniti. Tu je važnu ulogu imala Udruga AjA, koja ga je prihvatila i pružila mu ne samo smještaj, već i podršku u svakodnevici, pri papirologiji, liječenju i oporavku.
Danas, Nikola živi u podstanarskom stanu s voljenim psom kojeg je spasio s ulice. Nakon godina tuge, usamljenosti i nesigurnosti, ponovno se smije – doslovno i metaforički. Udruga mu je omogućila i da sanira zube, a osmijeh koji sada ponosno pokazuje svijetu simbol je novog početka. Još uvijek se bori s fizičkim posljedicama života na ulici i rada na građevini, ali je optimističan i vjeruje da ga čeka bolja budućnost. Svaki dan za njega je korak prema naprijed, a život s dostojanstvom – realna i ostvariva stvarnost.
Zvezdan – Snaga koja mijenja život
Zvezdan je 51-godišnjak iz Vukovara, čiji se život preko noći promijenio u trenutku nesreće. U Pulu je došao iz potrebe, a ne izbora. Nakon godina rada diljem Istre, otvaranja vlastite firme i stabilnog života, nesreća 2020. godine promijenila je sve. Vraćajući se iz Buzeta, doživio je tešku prometnu nesreću i probudio se iz kome 15 dana kasnije. Polomljen, bez podrške obitelji, krenuo je u proces rehabilitacije – sam.
Zvezdan je osoba koja cijeli život sve radi sam. Uvijek se oslanjao na vlastite snage, nikad nije tražio pomoć, no nakon nesreće morao je. Prošao je rehabilitaciju u Opatiji i Čazmi, gdje je imao loša iskustva s udomiteljskom skrbi. Ipak, u jednom trenutku dolazi do Pule, gdje ga put vodi do Udruge AjA. U početku smješten u Prihvatilište, ubrzo ulazi u program Housing First koji mu omogućuje smještaj primjeren njegovom zdravstvenom stanju.
Zvezdan danas živi samostalno, u stanu u kojem se može posvetiti svome oporavku. I dalje ima problema s kretanjem – šarafi u nogama zahtijevaju poseban medicinski nadzor – ali je odlučan ponovno stati na noge. Snalazi se, kuha, uređuje prostor, i svakim danom ulaže u sebe. Ponosan je na to što sve radi sam i želi natrag onu slobodu koju je nekad imao. Vjeruje da snaga dolazi kad moraš – i tada postaješ heroj vlastitog života.
Za Zvezdana, Božić nosi posebno značenje – mirisi kolača, vilina kosa, svijeće i uspomene na djetinjstvo podsjećaju ga na toplinu doma koju nikada nije zaboravio. Danas, tu toplinu ponovno gradi – sâm, ali s podrškom koja čini razliku.
Boris – Šest godina tišine
Zamislite život u kojem se sve raspadne u samo nekoliko mjeseci. Ljudi koje volite nestanu, zdravlje vas izda, a sigurnost doma postane daleka uspomena. To je priča Borisa, čovjeka koji je nekad imao sve – posao, dom, obitelj – i izgubio sve, da bi godinama kasnije ponovno pronašao sebe zahvaljujući ljudima koji nisu okrenuli glavu.
Boris je u Pulu došao iz Umaga nakon što mu se zdravlje ozbiljno narušilo – dva srčana udara, nakon kojih se još uvijek sjeća hladnoće betona na kojem je ležao. Prije toga, godinama je bio bravar u velikoj firmi, s dobrim primanjima i nadom u stabilan život. Roditelji su mu prepisali dio kuće, a on, vođen logikom i možda i vjerom u sigurnu budućnost, podigao hipotekarni kredit da podmiri ranije dugove. Nije mogao znati da će se uskoro sve okrenuti.
Ubrzo nakon podizanja kredita promijenio se vlasnik tvrtke i počela su otpuštanja. Boris je, kao tehnološki višak, ostao bez posla. Tada su stigli udarci koje ni najotporniji ne bi mogli podnijeti – u razmaku od nekoliko mjeseci izgubio je majku, oca i drugu suprugu. U međuvremenu je brinuo i za teško bolesnu kćer. Sve je to bilo previše. Financijski slom i tuga pretvorili su njegov život u borbu za preživljavanje.
Sljedećih šest godina Boris je spavao u parkovima. Svako jutro budila ga je hladnoća, a dani su prolazili tražeći boce i pokušavajući zaraditi za obrok. Ljeti bi čistio ribarske mreže. S vremenom se naviknuo na preživljavanje, ali ne i na pogled prolaznika. Gledali su ga kao da ne postoji.
„Prvi osjećaj koji vas obuzme kad završite na cesti je – sram“, rekao je Boris. „Sram što ste tu, sram što ste vidljivi. S vremenom taj osjećaj otupi, a vi se udaljite od ljudi.“ Počeo je nositi dugu bradu jer mu je netko jednom rekao da će ga manje gledati ako izgleda ružno. I tako se štitio – ne od hladnoće, nego od pogleda.
Boris ne pije. Ne koristi drogu. Ipak, susretao se s predrasudama svakog dana. Djeca su ga pokušala napasti dok je spavao na klupi. Ljudi bi prelazili cestu kad ga vide. A on – on je samo želio šutnju, mir i komadić dostojanstva.
U Udruzi AjA pronašao je toplinu, podršku i, što je najvažnije – razumijevanje. „Ljudi ne znaju što znači sedam dana na ulici. U tih sedam dana možeš izgubiti sve – dokumente, zdravlje, volju. Sve.“ Zahvaljujući timu iz Udruge AjA, Boris je opet u sigurnom prostoru. Ima gdje spavati, gdje se oprati, gdje razmisliti o sutra. I prvi put nakon dugo vremena, vjeruje da to „sutra“ ima smisla.
Goran – Život s dostojanstvom i šal Hajduka
U sobi koju sada naziva svojim domom, na krevetu uvijek uredno posložen – šal Hajduka. Goran se kroz šalu predstavlja kao “tata kuće”, iako priznaje da su mu pravi oslonci postali upravo njegovi cimeri i tim Udruge AjA.
Goran dolazi iz Vrgorca, rodnog mjesta Tina Ujevića. U Pulu se preselio prije 24 godine, kod tetke i tetka, no nakon tetkine smrti stvari su se zakomplicirale. Došlo je do neslaganja, a Goran je ostao sam i bez sigurnog mjesta za život. Preselio se u podstanarski stan, ali i to je ubrzo završilo loše – vlasnik je nastradao, a Goran nije imao ni mogućnosti ni sredstava da nastavi plaćati novi smještaj.
Unatoč mirovini, koju i dalje prima, veliki dio “pojede” ovrha, a ono što ostane nije dovoljno ni za najosnovnije troškove podstanarstva. Završio je u Prihvatilištu, gdje je proveo gotovo dvije godine, sve do trenutka kada je preseljen u stan – zahvaljujući modelu organiziranog stanovanja koji vodi Udruga AjA.
Nikad nije spavao na ulici, i to se, kako kaže, vidi. Njegov uredan izgled, briga o sebi i želja da ostane aktivan govore o čovjeku koji je, unatoč teškim okolnostima, zadržao osobno dostojanstvo. Otvoreno govori i o svojoj borbi s alkoholizmom – borbi koju je dobio. S ponosom pokazuje priznanje za deset godina apstinencije.
Goran nije samo korisnik programa, on je i duh zajedništva. Zajedno sa svojim cimerima – Borisom, Novicom i Josipom – dijeli zadatke, smijeh, podršku i svakodnevicu. Zovu ga “Dinamovac”, u šali, zbog Hajdukovog šala koji čuva kao svetinju.
Njegova svakodnevica je tiha i mirna, upravo ono što je dugo priželjkivao. Bole ga ponekad leđa, ali ne žali. Više od svega, kaže, važno mu je imati mir, sigurnost i osjećaj da pripada.
Goranova priča pokazuje da beskućništvo nije uvijek ulica, ali da je ranjivost često nevidljiva. Kroz organizirano stanovanje i podršku, vratio je kontrolu nad svojim životom i pronašao zajednicu kojoj pripada.
Goran danas živi u domu, a ne samo u stanu – jer dom, kako kaže, nije samo prostor, već osjećaj